Kada je Kanađanka, dr. Jean Carruthers, slučajno otkrila da botoks uklanja bore na licu prije 25 godina, rodila se nekirurška estetska medicina. A onda je prije više od 15 godina švedski znanstvenik, Bengt Agerup, izumio prvi dermalni filer hijaluronske kiseline Restylane i estetska medicina se čvrsto upisala na uvijek inovativnu mapu medicine kao nova opipljiva grana medicine. Za sada bez službene specijalizacije, ali to je samo stvar vremena.
Posljednjih deset godina i sam sâm dio te fenomenalne priče, priče u kojoj je sada svima dostupno pomlađivanje i uljepšavanje lica i tijela, lagano i bezbolno. Bez dugog oporavka, bez velikih nuspojava.
Tijekom tih deset godina uvijek sam upotrebljavao jako tanke igle za aplikaciju botoksa i dermalnih filera, ubod kojih je bezbolan, a uz posebnu tehniku lagane ruke, pacijenti su uvijek sretni s cijelim procesom. I, naravno, s rezultatima.
U posljednje 2-3 godine pojavila se kanila, što je nov način apliciranja dermalnih filera uz tupu, dugačku kanilu. Pixel kanila, flexible kanila ili micro cannulas, samo su neka od imena tih novih "pomagala” za aplikaciju dermalnih filera. Priča se sve više o tom novom načinu apliciranja filera na mnogim kongresima diljem svijeta. Distributeri filera, kao Restylane, Juvederm, Esthelis i Teosyal, "guraju” nov način apliciranja. Mnogi ugledni liječnici su prihvatili tu novu metodu, hvale ju. No, ja sam vrlo skeptičan!
Prvi moj razlog za sumnju jest da u kapitalističkom svijetu te velike kompanije koje prodaju filere uvijek žele više zaraditi. Na primjer, proizvodnja filera je relativno jeftina, pa zašto nam te kompanije ne bi ponudile povoljnije nabavne cijene, a onda mi možemo jeftinije pružiti uslugu vama, našim pacijentima? A sada su još i ubacili skupe kanile! A zato ih i guraju?
Dodatni razlog zašto ne volim kanile jest da je aplikacija s njima vrlo neprecizna. Često je ulaz kanile u kožu negdje daleko od samog dijela lica kojeg tretiramo. Da objasnim, prvo se rupa u koži mora napraviti debelom iglom, ne bi li se onda kanila gurnula u tu rupu, i često se kroz isti otvor tretiraju mnogi dijelovi lica: nazolabijalne bore, usne, obrazi i podočnjaci. Moje mišljenje je da je nemoguće napraviti savršenu i egzaktnu korekciju primjerice podočnjaka, ako ubrizgavamo filer iz daljine. Ulaz kanile je blizu usana na primjer, a filer ubrizgavamo ispod oka, logika kaže da to ne može biti dobro. Da ne govorim o tome kako pacijenti kažu da je zahvat kanilom mnogo neugodniji nego iglom. Ne vole "guranje” kanile, jer imaju osjećaj da je to nešto poput većeg zahvata.
Jedina prednost kanile, prema mom mišljenju, u tome je što je malo manja šansa za podljev, te da je malo sigurniji zahvat. No, u rukama iskusnog estetskog liječnika to je nevažno, važan je samo rezultat.
S dobrom starom iglom i laganom rukom, te filerom s lidokainom, zahvati apliciranja dermalnih filera obavljaju se u stanci za ručak. Brzi su, bezbolni, lagani i precizni. Ako vam ikada neki liječnik ponudi ubrizgavanje filera kanilom u podočnjake, kažem vam, vrijeme je za paniku! Samo pomoću tanke igle i s mnogo malih preciznih uboda, moguće je na podočnjacima postići savršene rezultate bez oteklina i "loptica" ispod kože.
Nekada, dragi moji bloggeri, novo nije dobro, a stari alati se jednostavno najbolje isplate.
Piše: Dr. Nikola Milojević