Postoperacijski ožiljci predstavljaju prirodni proces zarastanja tkiva. Oštećena koža zamjenjuje se vezivnim tkivom koje se sastoji od čvrstih kolagenih vlakana. Ožiljak nije elastičan, nema dlaka niti žlijezda lojnica i znojnica. Sve rane zarastaju ožiljcima, a ako je jače izražena razlika u odnosu na okolno tkivo ožiljci mogu pacijentima uzrokovati značajne kozmetičke, tjelesne, ali i psihološke probleme.
Ožiljak je normalna reakcija tijela, on nastaje nakon cijeljenja oštećenog ili ranjenog tkiva. Često ga prati crvenilo, svrbež i zatezanje, osjećaj boli, tuposti, pa čak i ograničenosti pokreta. Kod formiranja ožiljkastog tkiva čak može doći i do smanjenja cirkulacije, što može prerasti u ozbiljan problem. Svi ovi nepogodni simptomi nekim osobama značajno utječu na kvalitetu života i psihičko stanje, naročito ako se nalaze na vidljivijem području kao što su lice, vrat ili ruke.
Na nastanak ožiljka utječe priroda ozljede tkiva i način zbrinjavanja rane, biološke karakteristike i način cijeljenja kože koji je individualan, kao i činjenica da različiti dijelovi istog tijela zacjeljuju različito. Neobično je važan i lokalni tretman ožiljka; prevencija i rano liječenje.
Ožiljci dakle, pogotovo oni postoperativni, često znaju poremetiti funkciju nekog dijela tijela. Npr. ožiljak od carskog reza u većini slučajeva oslabi stabilizaciju trupa, pa se kao posljedica jave bolovi u leđima.
Postoje dvije vrste kirurških ožiljaka. Ožiljci koji se pojavljuju izvan kirurškog zahvata su keloidni ožiljci. S vremenom se povećavaju, znatno premašujući početnu veličinu kožnog defekta.
Drugi tip kirurških ožiljaka nazivamo hipertrofični. To su crvenkasto-plavkaste izbočine koje ponavljaju veličinu kirurškog reza. Mogu se pojaviti tjednima nakon operacije i dramatično se povećati u roku od tri do šest mjeseci. Ovi ožiljci nikada ne svrbe ili ne bole i na sreću izblijede sami od sebe s vremenom, čak i ako su za to potrebni mjeseci ili godine.
Unatoč brojnim mogućnostima, ponekad je teško dobiti željeni rezultat, jer ishod ovisi o brojnim čimbenicima: vrsti i opsegu ozljede, mjestu ozljede, dobi pacijenta i genetskim čimbenicima, stanju kože, kirurškim i nekirurškim metodama, umješnosti liječnika, dostupnosti metoda, tretmanu nakon liječenja, očekivanjima. Prije početka zbrinjavanja ožiljka potrebno je individualno prilagoditi vrstu tretmana prema potrebama pacijenta, jer svaki ožiljak je priča za sebe.