Nova era estetike u kojoj kombinacije nekirurških tretmana često nadmašuju kirurške zahvate
Saznajte što je za vaše lice najbolja opcija kroz moju detaljnu analizu metoda, rizika, oporavka i učinkovitosti ovih različitih estetskih tehnika
Kirurški ili nekirurški lifting lica? Kirurški ili nekirurški pomladiti kožu, smanjiti nos, ukloniti podočnjake? Nedavno sam proslavio 20 godina u ovoj posebnoj grani medicine, koja inspirira, uljepšava, mijenja živote. Grana medicine koja usrećuje milijune žena, a sve više i muškarce i koja je postala sastavni dio života, kao otići frizeru ili zubaru. Ali taj "mainstream" naše struke dogodio se tek početkom ovog stoljeća s rođenjem nekirurške estetske medicine. Prije toga, od 60ih do kasnih 90ih kirurškim su se zahvatima, podvrgavali samo hrabri, slavni i bogati. Imao sam sreću biti na samom izvoru najranijih nekirurških zahvata, i već dugo tvrdim da je skalpel pomalo stvar prošlosti. Da će uskoro postati muzejski eksponat.
Jesam li bio u pravu? Zadnje dvije godine, na društvenim mrežama gledamo čudesne rezultate kirurških faceliftinga hollywoodskih zvijezda kao Lindsay Lohan i Kris Jenner, ali o čemu se tu zapravo radi? Fileri se na Tik Toku opisuju kao opasni, oni rastu, migriraju. Polinukleotidi su neprovjereni, a Morpheus8 topi mast u licu! Je li to sve istina, ili namjerno plasirani "fake news"? Odjednom je "dobar stari skalpel" siguran, a rezultati su čarobni! Sve je ovo istina, ili samo spin i marketing kirurške grane estetike? Svojevrsni "Empire Strikes Back" kirurga koji su shvatili da nekirurška estetska medicina sada raspolaže svim alatima za rješavanje svih izazova u anti-aging medicini. Stisnuti u kut, morali su reagirati?
Istina je, kao i uvijek negdje u sredini. Moj karijerni put nije bio bez prepreka. Htio sam biti plastični kirurg (za drugo nisam niti znao) kao moj otac profesor Boško Milojević i 3 godine sam proveo na specijalizaciji opće kirurgije u Londonu, ali njegovim preranim odlaskom, kočnice mojih aspiracija postale su presnažne. Uslijedilo je par godina lutanja, i onda, kada sam već razmatrao karijeru u obiteljskoj medicini, pravu ili čak bankarstvu u City of London, pojavila se estetska medicina, ponajprije tretmani botoksom i dermalnim filerima. Kao da mi je otac poslao s neba ovu čudesnu modernu granu medicine, da me vrati tamo gdje sam sanjao da ću uvijek biti, u svijetu ljepote, u svijetu ove umjetničke grane medicine, koja nije samo za hrabre i bogate, nego za sve.
Prije nego što analiziramo koja je opcija bolja, nekirurški ili kirurški lifting lica, zavirimo malo u prošlost, u povijest.
1938. je godina, rano jutro. Mali Bobica se budi, osjeti kako mu se krevet počinje tresti i zna točno što znači. Uzbuđeno trči do svoga prozora i gleda kako prekrasan vlak juri kroz željezničku stanicu u Dugom Selu, put Istanbula. Iako je taj prizor često viđao, uvijek se iznova divio Simplon Orient Expressu koji je započeo put u Parizu, te preko Venecije i Zagreba prolazio i pokraj njegovog doma. Promatrajući tako svaki tjedan najpoznatiji vlak na svijetu sanjao je o velikim stvarima. Znao je da je da želi biti poseban, da želi ostaviti trag. Sin Nikole Milojevića, šefa željezničke stanice u Dugom Selu i majke Zlate, ravnateljice škole, Bobica je već sa svojih 13 godina počeo planirati svoju budućnost.
Puno je čitao, knjige je naručivao poštom iz čuvene knjižare Kugli na Ilici, ali jednog dana, igrom sudbine rekao bih, stigla mu je pogrešna knjiga. Naime, bio je naručio knjigu o pravu, a stigla mu je knjiga "Od Vrača i Čarobnjaka do Modernog Liječnika". Autor je bio dr. Lujo Thaller, hrvatski liječnik, bečki student, kasnije internist u zagrebačkoj bolnici Sestara Milosrdnica, te redoviti profesor na Zagrebačkom medicinskom fakultetu. Te 1938. godine, organizirao je veliki kongres povijesti medicine u Zagrebu, Sarajevu i Dubrovniku. Moj otac zaljubio se u knjigu, zaljubio se u medicinu, i "the rest is history"!
Bio je najbolji student na zagrebačkoj medicini, a postao je i najtalentiraniji "otorinac" u bolnici na Šalati, ali njegovi su snovi nadrastali sredinu. 60ih je godina dobio ponudu iz "the land of opportunities, the land of dreams" - SAD-a. U Americi je simbolično sunce izlazilo satima prije ostalog svijeta, bili su desetljećima ispred u mnogim stvarima. Moj otac radio je na Medical University of Iowa, a uskoro je pozvan, kao ekspert za vestibularni aparat, da radi s Buzz Aldrinom i Neil Armstrongom koji su se spremali za prvi let na Mjesec. Ipak, dok je cijeli svijet gledao u zvijezde, moj otac je oko sebe gledao početke estetske kirurgije u Americi.
Imao je priliku raditi i družiti se s velikanima, a na Iowa Universityju upoznao je i prof. Leslie Bernsteina, jednog od pionira estetske plastične kirurgije. Impresionirala ga je tada avangardna grana medicine. Izum silikonskih implantata za grudi 1962. godine lansirao je ovu granu medicine među zvijezde. Rinoplastike, otoplastike, liposukcije... Liječnici kao da su postali čarobnjaci. U Zagreb se vratio 1967, i usred najgoreg socijalizma i hladnog rata, otvorio prvu privatnu kliniku u cijeloj istočnoj Europi, te jednu od prvih klinika za estetsku kirurgiju u cijeloj Europi. Uz svoje kolege, ali i prijatelje Iva Pitanguya, Boba Flowersa i Mauryja Parksa, jednog od prvih hollywoodskih kirurga koji je priča se napravio rinoplastiku Elvisu Presleyju, bio je jedan od najvećih u svijetu narednih 25 godina.
Ne bih li ovaj blog zaokružio moram ući još malo u povijest. Eugen Hollander još 1901. godine, prvi je u Berlinu napravio facelift poljskoj aristokratkinji. Period od 1901.- 1970. godine zove se "Cutaneous period" faceliftinga, gdje se samo "rezala" i zatezala superficijalna koža, a rezultati su bili prilično neprirodni, jer se nije diralo dublje tkivo kako je to sada s modernijim zahvatima. Koža je bila prezategnuta, pacijenti zapravo unakaženi. Od 1970.-1980. godine koristio se SMAS facelift. Prof. Boško Milojević sudjelovao je u razvoju ove tehnike koja se i danas koristi, pa je tako dr. Levine navodno baš ovu tehniku koristio na čudesnoj transformaciji Kris Jenner. Danas se puno priča o "Deep plane faceliftu", kao nečem novom i modernom, ali ista tehnika počela se koristiti već u 80im godinama - sve do kasnih 90ih i početka ovog stoljeća, kada je došao "Volumetric period", era vraćanja volumena licu, era nekirurške estetske medicine, prirodnijeg i manje invazivnog pomlađivanja.
Kada sam se vratio u Zagreb 2010. godine, promijenio sam razmišljanje hrvatskih liječnika. Donio sam nova znanja i tehnologije estetske medicine iz malo bliže Engleske, baš kao što je to moj otac napravio 47 godina ranije iz daleke Amerike. Mislim da su mi tada neki kirurzi malo i zamjerili kada sam izjavio da je nekirurška medicina budućnost. Da će skalpel u budućnosti postati muzejski eksponat. Otvorio sam prvu kliniku u posvećenu nekirurškoj estetskoj medicini u regiji, i samim tim stao na žulj nekim konzervativnijim kolegama, ali to je uvijek tako kada je nešto novo, uvijek je prisutan strah od nepoznatog. Prevrtimo li 20 godina unaprijed, danas se klinike nekirurške estetske medicine otvaraju gotovo na dnevnoj bazi. Nekirurška estetska medicina postala je sastavni brige o sebi, a otići "popraviti" kožu oštećenu od sunca, ili nezdravih životnih navika, sada je kao otići popraviti karijes na zubima.
Baš kako sam i naveo na početku bloga, kako to da se sada kirurgija nameće kao učinkovitije, bolje rješenje, a tijek povijesti sve do 2020ih indicira drugačiji razvoj estetike? Jesu li se u estetskoj kirurgiji pojavili neki fundamentalni pomaci? Nisu. Naravno, tehnike se poboljšavaju, znanja usavršavaju, ali ništa veliko se nije dogodilo. Deep plane facelift postoji već desetljećima, baš kao i nedavno opjevani SMAS facelift. Implantati su i 60 godina kasnije i dalje silikonski, metode i instrumenti rinoplastike su i dalje rudimentarne, gotovo pa arhaične, s brojnim postoperativnim komplikacijama, čemu svjedočim svaki tjedan, kada kada nam pacijenti dođu na popravke vjerovali ili ne - dermalnim filerima.
Prije nego što objasnim kako i možemo li uopće napraviti pravi lifting i zatezanje bez skalpela, osvrnut ću se na sam kirurški facelift, i pojasniti zašto mislim da za većinu ljudi u svijetu kirurški faceliftinzi nisu najbolja opcija.
Za početak ću navesti sve prednosti kirurškog liftinga lica. Rezultati su trajniji, makar se i oni moraju ponavljati svakih toliko godina, poznato je da rezultati traju 8-10 godina, miskoncepcija je da su ovi rezultati trajni. Pacijent ili pacijentica koja do poznih godina nikada dolazila na neke nekirurške zahvate, (botox, filere, lasere, biostimulatore) i lice i vrat su joj jako opušteni, to često zovemo "heavy face" gdje se cijelo lice spustilo, kirurški zahvat je puno bolja opcija, i postići će puno bolje rezultate. Ipak, smatram da se i u ovim slučajevima kombinacijom nekirurških tretmana mogu postići jako lijepi rezultati, i to bez oporavka i velikih rizika i nuspojava kao kod kirurgije.
Ponekad, ne bi li naši nekirurški tretmani bili učinkovitiji, svakako suradnja s kirurzima može postići odlične rezultate, ali opet to je samo opcija za hrabre, koji se ne boje noža.
Kirurški lifting je operacija koja se radi pod općom anestezijom sa svim rizicima koje to nosi. Oporavak je često dugačak i bolan. Otekline ponekad ostaju i mjesecima, a finalni rezultati kada nestane inicijalna zategnutost često razočaravajući. Ovdje bih opet spomenuo Lindsay Lohan i Kris Jenner. Fotografirane su i snimane kroz malo jače filtere u ranijem periodu nakon zahvata, takozvanom "golden periodu" . Rezultati su, barem na prvu odlični, ali kakvi će biti za par mjeseci? Sliči li Lindsay Lohan uopće više na sebe? Je li ovaj čovjek kojeg gledamo u medijima Bradley Cooper ili netko drugi? Ako uklanjamo vaše tkivo, koje je bio sastavni dio vašeg lica desetljećima, nepovratno i fundamentalno mijenjamo vaš izgled i - nema natrag! Osim toga, vidimo da rezultati i nisu tako sjajni bez filtera na kamerama. Također, bez prethodnih nekirurških zahvata, bi li rezultati bili tako dobri, pogotovo ako pričamo o kvaliteti kože? Ne možemo se ne zapitati, je li pametno propagirati kirurške faceliftinge već u 30im i 40im, što u zadnje vrijeme mnogi kirurzi rade.
Ako pričamo o negativnim stranama kirurške estetske medicine, važno je spomenuti nuspojave u vidu infekcija, neravnina ili nekroza kože. Često se oštećuju živci što rezultira gubitkom osjeta lica i pareze jedne strane lica. Osobno, kao jedan od najvećih problema, vidim ožiljke. Makar kirurzi sakrivaju ožiljke u kosu, često se vide ispred uha, blizu linije kose, a uho kod tragusa promjeni svoj izgled te izgleda neprirodno, navučeno. Kod muškaraca koji gube kosu, ovi ožiljci predstavljaju još veći problem.
Naime, meridijani se smatraju energetskim kanalima kroz koje prolazi životna sila u našem tijelu. Oni tvore mrežu linija čiji uravnotežen protok pomaže očuvati vitalnost i dobrobit organizma. U brojnim istočnim tradicijama mogu se pronaći prikazi meridijana na starim crtežima i reljefima, što pokazuje da je njihova važnost prepoznata već tisućama godina.
Vjerujem da ako režemo kožu na ovaj način te stvaramo ožiljke, traumatiziramo svoje tkivo, i prekidamo put energije kroz naše tkivo.
Problem kirurškog liftinga je da adresira samo problem opuštene i obješene kože, a ne i ostale puno veće probleme. Starenje lica i kože ima više elemenata. Smatram da je najvažniji gubitak volumena kože, a i samo oštećenje i starenje kože. Nedavne snimke i fotografije već više puta spomenute Kris Jenner, ali ovaj put bez filtera, pokazale su kožu kojoj treba još ponekih zahvata kao što je PRP ili frakcijski laser kao UltraClear. Kirurški lifting jednostavno nema odgovor na poboljšanje kvalitete same kože i naravno, moderni kirurzi sada kombiniraju nekirurške metode sa svojim kirurškim. Prije dolaska estetske medicine, za poboljšanje kvalitete kože postojali su samo agresivni fenolni pilinzi i kirurške dermoabrazije, te opasne silikonske injekcije za lice.
Sigurno kao negativnu stranu kirurškog liftinga je možemo navesti i cijenu. Deep facelifting u Sjedinjenim državama, ako ga izvodi respektabilni kirurg košta između 50.000 i 300.000. Baš mi je sinoć pisala jedna moja prijateljica, da je na webu našla cijenu od 300.000 dolara za ovaj zahvat u SAD-u. Kroz smijeh je rekla "Dobijem i stan u toj cijeni!?" Priča se da dr. Steven Levine sada traži milijun dolara ako želite lice Kris Jenner! U Hrvatskoj? Ako potražite informacije na webu, naći ćete cijene od 10.000 - 20.000 eura u našim najmodernijim klinikama. Definitivno velik novac.
Nekirurška estetska medicina, holističkim pristupom, nudi soluciju za svako lice, svaki izazov, a da ne morate ići u banku dizati kredit. U Poliklinici Milojević, za cijenu od par stotina eura možete napraviti tretman pomlađivanja i zatezanja kože kao primjerice SkinPen Microneedling, PRGF krvna plazma, ili Plinest biostimulator, a da ne kažem da za nešto veći iznos botox briše bore na čelu. Već vas čujem, "ali botox se mora ponavljati svakih 4-6 mjeseci!" Zato sam si dao truda i napravio računicu. Pušači koji puše jednu kutiju cigareta na dan godišnje potroše više nego što košta botox. Na botox i dermalne filere nam redovito dolaze pacijenti raznih platežnih moći i različitih zanimanja. Ovo nisu zahvati rezervirani za zvijezde, hrabre i bogate.
Neki će reći - pa nekirurške se tretmane mora ponavljati, to je preskupo! Upravo je u tome prednost prednost nekirurških zahvata! Koža se mijenja kroz godine, a tako se mijenjaju i tretmani. Pratimo starenje kože i u skladu s potrebama apliciramo drugačije tretmane. Pa čak i ako pacijent nije zadovoljan konačnim rezultatom, on nije trajan, a štoviše postoje i enzimi koji razgrađuju dermalne filere. To je velika prednost nad kirurškim metodama kod kojih - nema natrag.
Siguran sam da su mnogi koji dok su čitali o nuspojavama kirurških zahvata pomislili: Pa i dermalni fileri, botox i frakcijski laseri imaju nuspojave! Zar fileri ne migriraju? Nakon 20 godina iskustva s filerima, botoxom, biostimulatorima, laserima i ostalim tretmanima estetske medicine, odgovorno tvrdim - ako ste u stručnim rukama i kada se koriste fileri najviše kvalitete i najbolji laseri, nuspojave su vrlo rijetke i kratkotrajne, a rezultati učinkoviti i prirodni.
Ali, možemo li nekirurškim metodama uistinu možemo postići lifting lica? Kirurzi će uvijek reći da je nemoguće. Moje je mišljenje upravo suprotno, a potvrđuju ga znanstvena istraživanja i brojne publikacije. Na web stranicama Poliklinike Milojević možete naći i stranicu o nekirurškom face liftingu i prije/poslije fotografije nekiruškog liftinga lica učinjenog isključivo nekirurškim metodama. Tamo je i mala ilustracija koja pokazuje da 12 ili čak 14 ml hijaluronskog dermalnog filera stane u jušnu žlicu što ilustrira da to nije velika količina - u stručnim rukama koje znaju gdje i na koji način aplicirati taj filer. Tada neće biti migracije ili prenapuhanog, kolokvijalno rečeno "napumpanog" izgleda.
Fileri, ako se apliciraju stručno, u egzaktne dijelove lica i točne dubine dermisa, definitivno mogu podići lice. Pogotovo ako se apliciraju u zoni ligamenata, koje dermalni fileri na takav način podrže i podignu lice. Isto tako postoji moderan estetski koncept koji se zove miomodulacija, gdje ekspertnom aplikacijom hijaluronskih filera, možemo konfigurirati tonus i jačinu mišića lica i tako dobiti lifting efekt. Tu je i koncept punjenja izgubljenog volumena u temporalnoj zoni, podočnjacima, obrazima i oko brade, čime lice dobiva mlađi i odmorniji izgled. O botoxu da ne pričam... injektiranjem oslabimo targetirani mišić, ne bi li oponentni mišić ojačao i tako podigao obrve, obraze, kutove usana. I naravno, u estetskoj medicini biramo radi li se nekirurški lifting s 3, 4, 8, 10 ili 14 ampula filera, po potrebi svakog pacijenta. Biramo i kombinira li se s botoxom, biostimulatorom ili frakcijskim laserima kao što je naš novi prijatelj Ultraclear, o kojem sam pisao u svom zadnjem blogu. Ultraclear također pomlađuje, zateže i podiže kožu, bez dugačkog oporavka i ožiljaka. U jednom od svojih modova, Ultraclear može vrlo učinkovito napraviti nekirurški lifting lica uz oporavak od samo 5-7 dana i nuspojave u vidu crvenila i oteklina.
Personalizranom kombinacijom različitih tretmana kao što su botox, dermalni fileri, biostimulatori, mikroneedling, mezoterapije ili kemijski pilinzi, pa uz dodatak lasera poput Ultracleara, Ultherapyja, Emfacea ili Morpheus8, koža i mišići se zatežu, lice se diže, te dobivamo nekirurški lifting lica - bez skaplela, a koža usput dobiva na kvaliteti, elasticitetu i sjaju, što je svima iznimno važno. Inovacije u estetskoj medicini su svakodnevne, i tko što nas sve uz pojavu AI očekuje... ono što ja mislim je da ćemo vrlo skoro ući u eru bez skaplela i operacija. U eru prirodnog pomlađivanja i liftinga lica, bez boli, bez oporavka.
Bitno je, prije nego što još bolje tehnologije postanu naša stvarnost, početi s prevencijom i njegom na vrijeme, štititi se od sunca, voditi zdrav način života. Tretmani Skinpenom ili krvnom plazmom preporučuju se raditi već u dvadesetima, preventativni botox za bore dok još nisu pre duboke u tridesetima... baš kao što redovito odlazimo k zubaru na čišćenje zubnog kamenca. Ako ćemo na ovaj način paziti na svoje kožu svog lica, kirurški nam lifting lica nikada neće biti potreban.
Mali Bobica, dok je prije skoro 100 godina u vrtu svoje kuće u Dugom Selu jurio za svojom loptom napravljenom od čarapa, i veselio se poštaru koji stiže s novom knjigom, sigurno nije mogao ni zamisliti budućnost, u kojoj će moderni liječnici opet postati čarobnjaci.